23.09.2006., subota

Iz fore.. Kak ubiti plavog slona? - Specijalnom puskom za plave slonove. Kak ubiti crvenog slona? - Primis ga za surlu, vrtis ju sve dok slon ne poplavi, a onda ga ubijes specijalnom puskom za plave slonove. Kak ubiti zelenog slona? - Ispricas mu prost vic da pocrveni, davis ga dok ne poplavi i onda ga ubijes s posebnom puskom za plave slonove. Kak ubiti zutog slona? - Tresnes ga u jaja da pozeleni, ispricas mu prost vic da pocrveni, davis ga dok ne poplavi i onda ga ubijes s posebnom puskom za plave slonove. Kak ubijes bijelog slona? - Tko je ikad vidio bijelog slona.

- 23:33 - Komentari (1) - Isprintaj - #

29.07.2006., subota

Sretni post.. =) Bas sam nekak sretna.. =) Otkad sam se probudila.. Kak je to lijepo.. Cim se probudis stigne te neka lijepa misao i cijeli dan si u tom filmu.. I vrtis film od prije zbog kojeg si tak sretan, i skroz si sretan... I sve.. =))) Hehehe, znam, znam, smijesno je.. Al' tak se ja probudim danas i sva sretna.. Pa sam se, cim sam se malo rastegnula po krevetu, zahvalila razlogu svoje srece na tome sto sam tako sretna.. =) I tako nisam prestajala mislit o tome koliko sam sretna, i o onome zbog koga sam sretna.. Bio je to sretan dan, rekla bih.. =) Hehehe.. Ma joj, uopce se ne mogu koncentrirat na pisanje, niti mogu izmisljat neke suvisle i smislene recenice, a to mi ionak nije bitno.. Bitno je da sam ja sretna, a kad sam sretna, volim sirit svoju srecu, jer ako je sirim, onda ce i drugi bit sretni, a kad su oni sretni, i ja sam sretna, i tako u krug... i sve.. Idem ja sad..

- 01:47 - Komentari (5) - Isprintaj - #

18.07.2006., utorak

Citajuci stare naslove.. Gledajuci stare fotografije.. Neobicna je ta skupina ljudi u koju sam igrom slucaja upala.. Nikad punopravni clan, ali meni su dragi.. I pustim pogled unatrag.. Pa se vratim tu gdje jesmo.. i shvacam zasto kazu.. „To su bili dani..“.. I takvi smo svi.. Dok „gubimo dane“ cesto cemo reci kak je svaki dan isti, kak nam fale oni stari.. Moja mala mi je pricala kak je prije bilo zakon.. Svi zajedno, jedni uz druge.. A sad...?! Pa i ja se sjecam onih dana.. Svi zajedno, jedni uz druge.. A sad...?! Mijenjamo se.. Svi zajedno... da.. u tome smo isti i dalje.. Ali svatko sam.. Nije to lose.. To se zove Odrastanje.. Tako nesto i Elemental kaze.. I ponekad pomislim: Sto bih dala za jedan zajednicki petak u Ptici..? Pff.. Sve.. Ali okolnosti su drugacije.. I one nisu lose.. Stovishe.. Okolnosti su turbo povoljne za osmijeh na mom licu.. ;) Mislim da svi imamo pravo ponekad reci: To su bili dani.. ali budimo realni, recimo iskreno.. Zar bi OVO mijenjali...?! Nikad... Za nista...!!! Mozda smo prije svi bili spremni napravit bas SVE za ekipu.. I dalje smo.. Ali smo upoznali i ono sto nam je prije bilo nepoznanica.. Ono sto smo gledali samo u filmovima.. Presli razne prepreke, preboljeli najteze trenutke, pocinjali iznova.. i napokon pronasli Mir.. Zaljubili smo se.. Zavoljeli.. I ucimo.. Uzivati u tom Miru.. i voljeti.. Onako kako oni to zasluzuju.. Mijenjamo se.. Zato sto moramo, i zato sto zelimo.. I zato sto postajemo bolji.. Zato sto ispravljamo svoje greske.. Jer ih ne zelimo ponavljati.. Jer zelimo usreciti druge.. Jer ako su oni sretni, i mi smo sretni.. A ako smo mi, i oni su.. I tako u krug... =) I doista.. Gledam nas kako smo drugaciji.. Kako smo sretniji.. Nestao je onaj shovinizam.. Zaljubili su se.. Nema oziljaka.. Obecao je.. Nestala je neukrotiva divljina.. Pronasla se.. Nema neprestanih prica o istom.. Krenula je dalje.. Jedino su i dalje tu tracevi, proizisli iz zla, niceg drugog.. Ali mi smo i tu ipak jaci, jer smo naucili slusati sebe.. Samo svoje srce.. i mozda ono drugo pored nas ;) Stvarno.. Dani nam prolaze.. Provodimo ih kako god znamo.. Neki da ih iskoriste najbolje sto mogu.. Neki da oni sto prije prodju.. Sretno nam je svako novo budjenje.. Nekima jer pocinje novi dan, nekima jer je onaj prije njega prosao.. Kako kome, ali naposljetku, svi funkcioniramo radi istog, djelujemo radi istog, radujemo se istom i zivimo s istim ciljem.. Osjetiti opet onaj najdrazi nam zagrljaj... =) Pusti price.. Nije lose sto smo naucili ponesto o Ljubavi.. Nije lose sto uzivamo dok ucimo.. I ako su to bili dani, onda su vrijedni povremene nostalgije.. Ali ono sto je pred nama zasigurno je vrijedno naseg iscekivanja, nadanja, i onih trnaca, kao prvog dana... ...To ce biti dani.... =) Wub..

- 03:10 - Komentari (4) - Isprintaj - #

19.06.2006., ponedjeljak

Pam pam param... =) I tako... Gotova shkolica... jeeiiii... ili? Hm... Nekima nije JEIII, a nekima nije ni gotova =D hehe.. Prosjek je navucen, ajde neka je... Nemam feeling da sam prosla s 5.. Ovo mi je kao da su mi ove godine progledali kroz prste za sve moje zajebancije i sav moj nemar.. Pa cu morat s kamatama vracat sljedece godine... Eto, skolska godina ne bas previse uspjesna, ali nekako mi je draga ;) jer vjerujem da covjekov zivot ne cine samo skola ili posao... Vjerujem da su i mnoge druge stvari bitne... ;) Imam neki osjecaj da cu se neceg drugog iz ove skolske godine vise sjecati nego el.struje, trigonometrije, zivotinja, srednjeg vijeka, humanizma, gerundiva, past perfecta, rimske umjetnosti ili redoksa... Ma teraj...!!!! Kazu da se covjek u zivotu mora znati snaci... Zato mislim da je ova skola samo priprema za teze prepreke koje nas cekaju... Sumnjam da cu se od gradiva icega sjecati jednog dana... Ali cu znati posluziti se svime sto imam na raspolaganju da svoj posao obavim sto bolje mogu =) Stoga stavljam u pozadinu svoj „uspjeh“ na kraju godine, i osvrcem se na ono sto sam naucila o zivotu... i sebi... Doista mogu reci da sam pronasla okruzenje u kojem se osjecam potpuno... Pocevsi od ljudi, pa do zanimacija... Volim ljude koji se krecu oko mene... Volim ono sto oni rade... Volim ono sto radimo zajedno... Volim provesti vrijeme s njima... Volim s njima raditi ono sto svi skupa volimo =) i tako ja njih volim... =D Naucila sam nesto o samopostovanju, strpljenju, ponosu... grijesenju, oprastanju... sitnicama i velikim vrijednostima... ponasanju u gomili... ponasanju s najblizima... osmijehu... suncanom danu... zatisju prije bure... buri... ponovnom radanju sunca... znam nesto vise o prezivljavanju, krpanju kraja s krajem ;) .. sanjarenju, nogama cvrsto na zemlji... pogledu u oci... iskrenosti... Znam nesto vise o vlakovima... i to treba znati... Naucila sam ponesto o golubavima na gradskom trgu... Svi smo mi takvi golubovi... Zivot koristi neobicne metafore... Pa eto, mogu reci da sam sretna osoba... doista to mogu reci... =) I kud ces veceg zadovoljstva od tog...? =) Kako se ne nasmijesiti kad se sjetis onih koje volis...? Volim svog malog F, svoje T i Z, A, B, M, drugu M, JB ljude, ma volim i Ferija =) Volim i sobe 228 i 229... Volim i ove ljude kojima sam se vratila... V i T... ..i volim sve sto vole mladi =)))) hehehehhehe.... I tako... Pred nama je cijelo ljeto... za uzivanje svaki dan s onima koji su s nama, i sto cesce s onima koji su dalje.. ;) Ma proci ce i to brzo... ajde neka... =))) Saljem pusu svima.....!!!!! i da... volim Ronaldinha.. ...Keep on smiling...

- 19:17 - Komentari (4) - Isprintaj - #

07.05.2006., nedjelja

...za onoga koju voli nju i za sve one koji se vole... „Nema toga sto taj covjek ne bi ucinio za tebe“.. Rekao joj je zajednicki prijatelj, a ona je osjetila neku tjeskobu oko srca, jer zapravo je toga vec bila potpuno svjesna.. Musko-zensko prijateljstvo koje je to bilo samo sa zenske strane.. On tako nestvarno dobar, a ona tiha patnja svih takvih.. pomalo naivna u tom uvjerenju o prijateljstvu.. ali samo zato sto je njen osjecaj potpuno iskren.. toliko ju voli, zna, iako to nikada nije rekao.. a on to cini tiho i nenametljivo.. nikada nece znati koliko ona voli njega.. ali svjestan cinjenice da bilo koji njen osjecaj nece biti ni slican njegovom... on i dalje nastavlja „stazom nevoljenih“.. Meni neshvatljivo, kako je to tiho voljeti.. jer ljubav smatram osjecajem koji treba biti oslobodjen da bi uopce dobio priliku.. i rastuzim se pred pogledom koji joj tako njezno uputi.. Ne smatram ga kukavicom.. mozda cak i hrabrim covjekom.. jer, kad vec poznaje njen odgovor na nepostavljeno pitanje, usudi se biti njezin najbolji prijatelj... Nakon susreta s dvoje koji se toliko vole, na razlicite nacine, pokusavam zamisliti kakav bi moj zivot bio da moram sutjeti.. i najsretnija sam na svijetu jer za mene takav strah vise ne postoji.. tada pozelim svoju ljubav pokazati citavom svijetu, a taj osjecaj ispisati cak i oblacima suncanog dana, pa i zvijezdama vedre svibanjske noci, no shvatim da je jedino bitno da to zna osoba kojoj je osjecaj posvecen, a da to mogu reci bilo kad i bilo gdje, sa samo dvije jednostavne rijeci ili jednostavnim iskrenim djelom... „Love expects no reward, love knows no fear..“

- 19:01 - Komentari (6) - Isprintaj - #

02.05.2006., utorak

Kad narastem bit cu... Televizor?!? „Trgovci su podigli svoje satore. Pomogne nekom slasticaru da podigne sator. Na licu tog slasticara bio je osmijeh drugaciji od ostalih. Bio je veseo, pun zivota, spreman da zapocne dobar radni dan. ... Ovaj slasticar ne pravi slastice jer hoce putovati ili ozeniti kcer nekog trgovca. Taj slasticar priredjuje slastice jer to voli raditi.“ To ja ovak', s vremena na vrijeme, procitam neku knjigu, pa shvatim da su knjige pametne .. =) Citam ju drugi put.. To se ne dogadja!! No, knjiga mi se svidja.. Prvi put sam je citala da pronadjem nekog, da shvatim neshvatljivo, a sada, citajuci je ponovno shvacam da smo sami sebi najveca nepoznanica.. Osobito u ovoj neobicnoj dobi, prijelaznoj.. Prekretnica, kazu.. Odabir srednje skole najveca je odluka koju smo dosad morali donijeti.. No, neki od nas su upisali onu „uzaludnu“, citaj : opcu gimnaziju, te nas ceka jos veca, i jos teza.. I tu se postavlja ono pitanje: Sto zelis raditi u zivotu..? E sad... hm.. da.. sad.. Postoji li nesto sto toliko volis da ces to zbilja moci raditi cijeli zivot s uzitkom..? Postoji li nesto toliko zanimljivo da bi mogao provesti zivot radeci to..? To nije kao ljubav.. Ljubav zaista moze bit vjecna.. „Prava ljubav nije potrosna..“ .. No, nesto o cemu ovisi tvoja egzistencija, ona bliska, i ona dalja buducnost, tvoji potomci.. a mi klinci moramo odluciti o svom opstanku.. Apsurdno.. Tako valjda mora biti.. I pitali su nas kao male.. Mnogo manje nego sto smo sada.. „Sto ces biti kad narastes?“ Televizor..?!? Lol, ne.. sad sam ozbiljna... Ja sam osobno vec bila novinarka, doktorica, veterinarka.. Ah da.. Moje se zamisli s godinama dakako mijenjaju.. No, barem ih imam, volim to tako reci.. Bitna mi je ta siroka, osnovna staza, vjerujem da cu tako lakse pronaci svoj put.. Recimo da sam umjetnicka dusa, pa se krecem u tom smjeru.. A onda naidjem na nekog tko smatra da ja svoj talent trebam unovciti, te da povijest umjetnosti nije najbolji izbor za MENE.. I uvijek cu tako naici na nekoga tko ima svoje zamisli za MENE, tko misli da bi nesto za MENE bilo bolje, te on zna sto je za MENE najbolji izbor.. Ja, ja i samo ja? Ne, vec – Zasto da pustim druge da odlucuju o nastavku moga puta..? Tko uopce kaze da sam ja, sa svojih 16 godina vec konacno odlucila kojim cu putem..? No, i da jesam.. kakav je problem u tome sto zelim jednoga dana raditi ono sto mi je trenutno jedino gusht uciti, te smatram da ce mi takav posao biti gusht i onda kada to postane ono o cemu u potpunosti ovisim..? Zasto, molim vas, ZASTO da se ja zaj.. s tom matematikom, da bih recimo postala arhitektica i imala para za lagodan zivot, ako ja matematiku zaista ne volim..? To je valjda realno gledanje na zivot.. i ima smisla, vjerujem.. Osobito nakon nekih razgovora, neprimjerenih nasim godinama.. Kao financijska stanja obitelji.. Tuzno je kad stvari koje nas ne bi smjele zamarati postanu tema poslijepodnevnog razgovora bezbriznih vrsnjakinja.. No, nekada se ne mozemo pretvarati da ne primjecujemo.. Problemi su sastavni dio zivota, a ponekad tako brutalno unistavaju koliko-toliko lagodnu svakodnevicu nas neiskusnih putnika.. To je valjda ta stvarnost na koju nas upozoravaju i nedaju nam zivjeti instiktivno.. Opet se postavlja ono pitanje, vjecno pitanje upuceno covjecanstvu.. Slijediti san ili se rano suociti sa realnoscu..? Zamislis se ponekad.. Ostati cvrsto pri svojim buntovnickim uvjerenjima ili razmisljati o buducnosti onih koje cemo mi podariti svijetu..? Nije li malo nezrelo ili sebicno prizeljkivati taj pomalo buntovnicki zivot u oblacima umjesto onog sigurnog, samo radi vlastitih zelja..? Strast pokrece svijet, no jednako ga tako moze i upropastiti.. I kako onda znati..? Sto ako budilica na nocnom ormaricu postane najveci neprijatelj, a budemo toliko ovisni o tom alarmu u 06:00, tramvaju, vlaku, busu, automobilu ili pak nogama koje ce nas odvesti ondje gdje nas ceka 8 radnih sati..? Zar nije zelja svakoga od nas uzivati u onome sto moramo.. ? Cini mi se da sve ovisi o onom nekom trenutku koji cemo svi dozivjeti ako bude srece, onom koji odredi citavu nasu buducnost.. Kud ce nas nash musicavi um odvesti... Tko da zna...?! Lijepo je biti mlad i vjerovati u stihove: "Reality is false, dreams are true.."Lijepo je drugi put citati knjigu koju ne moras citati, dok lektira stoji netaknuta, jos uvijek na policama knjiznice.. Lijepo je vjerovati da ces se ustajati s osmijehom jer ces raditi ono sto volis, bas kao sto sada dan zapocinje osmijehom jer znas da ces ga provesti s osobom koju volis.. Lijepo je potrositi posljednju novcanicu za malo vremena provedenog s onima koji su toga vrijedni.. Naposljetku... „Najbolje stvari u zivotu su besplatne...“To zna svatko tko je pronasao dva mala sunca, toliko blaga da ih mozes promatrati sirom otvorenih ociju, a toliko jaka da te zagriju istog trena kada ih pogledas, ili kad na njih samo pomislis... "Mi smo tek tvar od koje gradjeni su snovi, a snovima je samo obavit nas kratki zivot..."

- 01:05 - Komentari (4) - Isprintaj - #

22.04.2006., subota

NEBU MENE NIKO JEBAL... E, ovi blogovi su cudna stvar.. Cisto zlo, al' eto... ljudi smo, pa nas valjda to privlaci.. prvo jedan zatvorim zbog razno raznih gluposti, otvorim si novi, bas mi bude slatki i onda neki Prodigy freak, (gad, fufa, kojeg god roda bio/la) stavi svoj blog, neeee znam na koju foru.. ali dorbo.. NEBU MENE NIKO JEBAL, evo mene opet.. =) Nego, da ne pricam previse, svi se znamo... Nisam bas neke volje, ali mi se o tom neda pricat, bezze.. Zapravo sam happy, pa nije vrijedno spomena... Htjela bih reci nesto o... Ivanichu, JB-u, choodesno mjesto (kak bi rekla Zvonchy)... Ah.. Sta bi dala za jos par dana tamo.. kmeee.. Ma sta da vam uopce pricam, znate vi cari Ivanicha, tak i tak se obracam vama, JB people.. Ipak je ovo blog „za ekipu“.. Jedino sto nikad necete znati kako je to doci kao gost, a otici kao „jedan od..“.. Dosla sam, provela ondje neko vrijeme, savrsene trenutke, a onda.. Kao da odlazim sa svog... Volim vas sve.. Nekak' ste mi svi prirasli srcu.. Kao da se nesto carobno uvuklo medju nas, i kao da vas poznajem vec godinama.. Osjecala sam se pomalo krivom kada sam se vratila kuci, a pozeljela natrag... Posebno zbog nekih.. Zbog nekog tko mi ovdje jako fali.. I nekak' jedva cekam da ovi praznici prodju, jer.. Ovdje ako da vise ne pripadam... Tuzno je to... Ali zivot je ucinio svoje.. I sta da ja radim..? Ne mogu protiv sebe.. Volim i onaj Zagreb, Glavni kolodvor, Mon Cherry, Pticu (bez obzira na onog idiotnog konobara, mamumu), Tomislavac, Zrinjevac, Gornji grad... Trg, Ilicu... Ma i Dubravu.. i Pešču, ajde.. =) ili kak kaze Stoka: 'Volim miris Zagreba grada, boju Zagreba grada, svaki dio Zagreba grada, sve što pod Zagreb spada.' I prodjem ponekad kroz Oktogon, pa zadrhtim od nekog uzbudjenja, uzvisenog osjecaja da je tu Kolarek zauvijek ostao... Pa prodjem Bogovicevom i nasmjesim se svaki put kad pogledam ono lijepo sunce i MantisFenick na njemu.. Pa kad zalutam onim hodnicima i zamolim kutiju Camela.. Usput popricam sa trgovcem i objasnim mu zasto sam cesto tu.. Volim iz skole trcati na stanicu i cekati prvi tramvaj do dzamije, a kad ga docekam, pokusati ga mislima i snagom volje ubrzati.. Nije da mi ide, ali moras sve pokusati.. Cilj opravdava sredstvo.. =) Hehe.. Najvise od svega volim onaj 2A/2.. i vlak koji ondje dolazi... Volim ga cak i kad odlazi.. Jer znam da ce doci opet.. I da ce svanuti jos jedan suncan dan.. Jos ljepsi.. Jer svaki novi mi je jos bolji.. jos drazi.. sve blizi savrsenstvu... I svakim danom sam sve sretnija... i sve svjesnija ove ljubavi koju osjecam... Pa se prisjetim rijeci: Uvijek moze vise.. I pomislim.. Ako je tako, Bog je ocito odlucio da budem najsretnija na svijetu... Sto vise mogu pozeljeti.. Cudan je dan neki danas.. ili bolje reci, cudna sam ja danas, ali evo.. prisjetila sam se svih onih mjesta gdje ipak pripadam.. i svih ljudi medju koje pripadam.. I kako da se ne nasmijem kad se sjetim onih provala iz Tota.. Marta: Raskrvarila sam si usnichicu.. Kos: To ti je komarchichek.. =) Ili debilne pjesmice s Kolcovog mobitela, himne mog bloga: Moje ime je medvjedic Lino.. ta tara tara... A zatim svih onih ubilackih pogleda.. =) Hehe.. Tko vas ne bi volio...?! =D Saljem svima puFe i pozdraFe.. =)) CHOKOLINO RULA!!!

- 15:12 - Komentari (12) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.